Šibenik - grad koji čuva tajne prošlosti

Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali plavo more, čudljivo i lijepo, koje ih je vjekovima branilo i štitilo, hranilo i čuvalo.

Danas je Šibenik administrativno - politički, gospodarski i društveno - kulturni centar Šibensko - kninske županije, kojoj se područje prostire uz obalu izmedju zadarskog i splitskog primorja u dužini oko 100 km, a u unutrašnjosti joj zaledje dopire do bila Dinare, udaljenog 45 km.

Šibenik se medju svim hrvatskim gradovima na Jadranu ističe svojim jedinstvenim položajem u slikovitu i prostranu zaljevu na ušću rijeke Krke. 

Nastao kao starohrvatski castrum , utvrda ili tabor, podno tvrdjave sv. Mihovil, koja i danas dominira gradom, Šibenik se prvi put spominje 1066. godine u ispravi najznačajnijeg vladara hrvatske države - kralja Petra Krešimira IV. Šibenik, kao samorodni hrvatski grad, dobiva civitet, odnosno status grada, 1290. godine, kada je uspostavljena šibenska biskupija.           

Pogled na Šibenik otkriva jedinstveno suglasje urbane poetike grada i njegova prirodnoga okoliša. Luka, povezana Kanalom sv. Ante s otvorenim morem, stoljećima je pokretač razvoja pomorstva, trgovine i svekolikoga gospodarskog uzleta grada. 

Na ulazu u kanal smještena je najznačajnija renesansna tvrdjava na istočnoj obali Jadrana - sv. Nikola. Ta je tvrdjava, zajedno tvrdjavama sv. Mihovil, sv. Ivan i Šubićevac, što okružuju grad, simbol stoljetne nepokorenosti Šibenika, potvrdjene i u Domovinskom ratu.

Šibenska katedrala sv. Jakova, gradjena više od stotinu godina, svjedočanstvo je upornosti, odricanja i vjere generacija Šibenčana. Izdvaja se po mnogočemu, ne samo u hrvatskom, već i u europskom graditeljstvu : u cijelosti je izgradjena od kamena, bez uporabe ikakvog drugog materijala. Jedinstvena je po smionim konstrukcijskim montažama kamenih ploča i rebara, i to bez uporabe ikakvog vezivnog materijala; takodjer jedinstvena je medju renesansnirn crkvama s pročeljem u obliku trolista; naposljetku, jedinstvena je po suglasju arhitekture i niza od 71 realističnog portreta na apsidama.

Dokumenti iz razdoblja gradnje katedrale svjedoče o doprinosu cjelokupne komunalne zajednice u njezinu podizanju, ali i mnogih pojedinaca, medju kojima je najveći broj domaćih klesara, graditelja i zanatlija. Medju njima najznačajniji je Juraj Matejev Dalmatinac, podrijetlom Zadranin, s kojim Šibenčani 1441. godine sklapaju ugovor o njegovu preuzimanju dužnosti protumajstora šibenske stolne crkve. Katedrala, zajedno s renesansnom gradskom vijećnicom te okolnim crkvama, palačama i kneževim dvorom, u kojem je danas smješten županijski muzej, tvori zacijelo najljepši trg u hrvatskoj urbanističkoj baštini.

Brojni umjetnici, koji su u djelovali u Šibeniku iza sebe su ostavili i bogat umjetnički opus. Uz Jurja Dalmatinca i Nikolu Firentinca ( koji je naslijedio Dalmatinca u gradnji Katedrale) ističu se i brojni drugi graditelji i kipari; Andrija Aleši, Bonin iz Milana; zatim slikari – Juraj Čulinović, Andrija Medulić, Nikola Vladanov; znanstvenici, književnici, povijesničari – Antun i Faust Vrančić, Juraj Šižgorić, Dinko Zavorović, Franjo Divinić, Ivan Tomko Mrnavić i dr.; skladatelji – Ivan Lukačić, Julije Skjavetić.


Izvor: TZ grada Šibenika